Medalje, ordenja i odlikovanja

Mrdelja Žižić (1841-1913), oficir, odlikovan sa deset ordenja i Krstom Svetog Đorđa.

Jovan Božov Žižić (1874-1941), komandant Uskoka i Drobnjaka u Mojkovačkoj bitci nosilac je ukupno dvanaest najviših ratnih medalja i ordenja. Među njima su Krst Belog Orla sa mačevima i Krst Jugoslovenske krune. Podaci o drugim ordenjima nisu trenutno dostupni. Osnovni podatak je zapisan na Jovanovom nadgrobnom spomeniku u Miloševićima.

Veljko Jovanov Žižić, odlikovan je u čin General-majora, 1947. godine.

Krsto (Lako) otac Radojice Žižić, i danas se zna koja je njegova zemlja bila na Kruševicama, odlikovan je medaljom Sv. Đorđija 1887.godine od ruskog cara Aleksandra II. Krstovo ime zapisano je u sali Sv. Georgija u Kremlju zajedno sa imenima ruskih ratnika sa najvećim ratnim odlikovanjima.

Dragoje (Špiro) Žižić iz Miloševića dobitnik je zlatne Obilića medalje.

Miladin Dragov Žižić iz Struga, dobitnik je srebrne medalje Obilića. Treba znati da je rođeni brat Miladinov, Marko sa porodicom učesnici bitke na Sutjesci 1943. (petoro iz kuće: Marko sa ženom, njegov sin Bogdan sa ženom Jelom, i još jedan sin što je tada poginuo). Rijetkost i velika hrabrost, sva familija.

Nikola Radovanov Žižić iz Miloševića, dobitnik je srebrne Obilića medalje.

Lazar (Petar) Žižić, iz Miloševića nosioc je srebrne Obilića medalje.

Malin Tanasijev Žižić, iz Miloševića dobitnik je srebrne Obilića medalje.

Ćiro Pejov Žižić, iz Miloševića dobitnik je srebrne Obilića medalje. Bio je veliki i cijenjen čovjek. Predsjednik opštine Šavnik. Nosilac partizanske spomenice 1941. Učesnik I zasijedanja AVNOJ/a u Bihaću 1942. Učesnik II Zasijedanja AVNOJa u Jajcu 1943.godine.

(Izvor: Tihomir Žižić, Nikšić.)

Knjiga Stojana Karadžića i Vuka Šibalića: 'Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo', daje podatake posebno o Žižićima u Prvom i Drugom svetskom ratu:

Ovo bratstvo je dalo dosta dobrih ljudi i junaka, koji su se isticali u borbama protiv neprijatelja.

Vule Žižić je zbog pokazanog junaštva opjevan u narodnim pjesmama. U bažanskim i Prvom svjetskom ratu naročito se istakao Jovan Žižić, komandant Drobnjačko-uskočke brigade, koja je svojim junaštvom i zahvaljujući vještom komandovanju u čuvenoj Mojkovačkoj bici zadivila sve. Jovana su uhvatili Italijani i 1941. godine ga strijeljali kao velikog rodoljuba, zajedno sa starijim sinom Milanom u Pljevljima. U Mojkovačkoj bici se, osim Jovana, istakao kao veliki junak Radojica Žižić, oficir crnogorske vojske koji je poginuo; sa njim su poginuli i Milinko i Radovan, a ranjeni su Mirko i Miladin. U Komitskom pokretu 1916-1918. godine istakli su se Radosav kao četovođa, Mitar koji je umro od španjolice i sin mu Radoslav.

U borbama koje su vođene u okviru Hercegovačkog ustanka od 1875-1878. godine, poginuli su: Novo Žižić na Smriječnu u Pivi 1877. godine, a u borbama koje su vođene oko Ulcinja poginuli su Šule i Pavle 1877. godine.

U predratnom i periodu 1941-1945. godine ovo bratstvo je dalo veliki broj boraca za radnička prava i slobodu svog naroda.

Pavle Žižić, učitelj, bio je član Partije od 1919. godine, nosilac liste na izborima 1920. godine; za njega su glasali svi Uskoci osim dva popa i tri učitelja; u NOP-u je od prvih ustaničkih dana u sandžačkim jedinicama na odgovornim funkcijama.

Tomaš Stevanov stari je član Partije od 1932. godine, organizator ustanka u bjelopoljskom kraju, komesar čete, pa bataljona; komandant bataljona u Trećoj sandžačkoj brigadi, poginuo je u selu Trnava kod Mrkonjić Grada noću između 2. i 3. oktobra 1942. godine; on je narodni heroj Jugoslavije.

Veljko Žižić, borac NOV-a od 1941. godine, jedan je od organizatora ustanka u bjelopoljskom kraju; nalazio se na odgovornim dužnostima tokom rata, a u poratnom periodu bio je funkcioner u organima Republike; nosilac je Partizanske spomenice 1941.

Veljko Jovanov, borac NOR-a od 1941. godine, jedan je od organizatora ustanka u šavničkom kraju; u Durmitorskom odredu bio je komandant bataljona u Četvrtoj crnogorskoj proleterskoj brigadi, zamjenik komandanta i komandant bataljona, komandant Šeste crnogorske brigade, načelnik štaba Korpusa i komandant Grupe brigada, general JNA, nosilac Partizanske spomenice 1941.

Puniša Nikodinov, napredan omladinac i aktivista u predratnom pokretu, zbog čega je progonjen i zatvaran, od posljedica mučenja umro je mlad u Celju. Vuk Milošev živio je u Peći, odakle je nakon kapitulacije došao u Miloševiće. Predratni je član Partije i poznati aktivista; poginuo je kao komesar čete u Četvrtoj crnogorskoj brigadi na Sutjesci 10. juna 1943. godine.

Ćiro Perov, stari ratnik iz prvih ratova, istaknuti rodoljub i cijenjen plemenik, bio je biran za predsjednika šavničke oppggine u predratnom periodu; u NOR-u je od prvih ustaničkih dana, a svojim aktivnim učešćem stao je u red najistaknutijih boraca NOR-a. Nosilac je Partizanske spomenice 1941.

Radoš-Rufim Grujičin, kaluđer iz manastira Bijela, bio je borac NOR-a od 1941. godine i cijelo vrijeme se s puškom u ruci borio protiv neprijatelja u stroju Četvrte crnogorske proleterske brigade; nosilac je Partizanske spomenice 1941. I njegov mlađi brat Uroš je borac NOR-a od 1941. godine. Nalazio se u stroju Četvrte crnogorske proleterske brigade u čijim redovima gine kod Bijeljine 20. aprila 1945. godine.

Braća Božo i Miloš su bili aktivni i istaknuti borci NOR-a od prvih ratnih dana. Neprijatelj ih je uhvatio i sproveo u Kolašin, gdje su osuđeni i strijeljani avgusta 1942. godine na Baricama. (Najmlađi brat) Bogdan Markov sa Struga je u NOP-u od 1941. godine. Nalazio se u Četvrtoj crnogorskoj brigadi, a poslije rata na odgovornim dužnostima u organima bezbijednosti u srezu.

Vasilije Radovanov je borac NOR-a od 1941. godine, bio je na dužnosti intendanta bataljona u brigadi; nosilac je Partizanske spomenice 1941. Dragomir Miladinov sa Struga je u NOP-u od 1941. godine, bio je borac u Četvrtoj i Sedmoj crnogorskoj brigadi; njegov brat Radomir poginuo je aprila 1944. godine kod Nikšića kao borac 7. omladinske crnogorske brigade.

Đorđije Isajilov, borac NOR-a od 1941. godine u Durmitorskom odredu i u Četvrtoj crnogorskoj brigadi, istaknuti puškomitraljezac, komandir čete i komandant inžinjerijskog bataljona nosilac je Partizanske spomenice 1941. Žarko Milinkov bio je borac NOR-a od 1941. godine u Durmitorskom odredu u Četvrtoj crnogorskoj brigadi. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Ikonija Markova je bila borac NOR-a u stroju Četvrte crnogorske brigade, a njena sestra Mileva je u istoj brigadi poginula 1943. godine u Morači.

Mijajlo Milošev je bio borac Četvrte i Šeste crnogorske brigade.

Milunovi sinovi – Miraš, Miroslav-Pero i Mirčeta bili su borci NOR-a. Miraš i Miroslav su borci od 1941. godine, a poginuli su na Sutjesci juna 1943. godine. Momir Obrenov je bio komandir čete u Četvrtoj crnogorskoj brigadi. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Spasoje Božov bio je borac u Četvrtoj crnogorskoj brigadi; poginuo je kod Knina 25. januara 1941. godine.

U vremenu od 1941. do 1945. godine poginuli su na raznim ratištima još i sljedeći Žižići: Dreka na Kruševicama 1941. godine; Boško, Ljubisav, Novica i Radomir na Pljevljima 1941. Spasoje na Strumici, Petar na Poljima Kolašinskim, Radonja sa Struga na Lekovini i Milika u Dobrom Dolu, svi 1942. godine; Mitar na Ravnom 1944, Milivoje na Meštrevcu i Momčilo na Mostaru, oba 1945. godine. Borci u 7. brigadi bili su Vukosav Drekin i Vučeta Bogićev.